|
Sport bio i ostao jedna od temeljnih spona društveno-zabavnog
života Đurđenovca. Mjesto se
s pravom može podičiti brojnim uspjesima na sportskim borilištima diljem Hrvatske i iznimno bogatom
sportskom tradicijom. Premalo je prostora za spomenuti sve ono što se kroz
povijest događalo. Isto tako nepravedno je izostaviti bilo koga iz čitave
plejade sportskih djelatnika koji su dali svoj veliki obol tome da Đurđenovac
bude i danas respektiran kao iznimna sportska sredina.
Također,
nimalo nije lako nabrojati veliki spektar sportova koji se u Đurđenovcu
mogao sresti kroz povijest, te spomenuti sve uspjehe niza generacija đurđenovačkih
sportaša.
** Ovom prigodom ispričavomo se svima koji su u
ovim tekstovima neopravdano izostavljeni zbog nedostatka pisanih zapisa iz
proteklog vremena. Ako isti posjeduju bilo kakve materijale ili
dokumentaciju molimo da ih dostave i na taj način pomognu autorima u
preciznosti obrade!!! Sve vaše primjedbe vrlo rado ćemo uvažiti.
Nogomet
je tradicionalno najmasovniji sport koji je u Đurđenovcu
oduvijek plijenio najveću pozornost. Uređenjem
nogometnog igrališta 1920. osnivaju se čak dva nogometna
kluba. Tvrtka
28.03.1921. osniva svoj nogometni klub (u rukovodstvu kluba bili su
direktori, zamjenici direktora i viši činovnici iz tvrtke) pod imenom Športski
klub "Taninpila"
koji se godinama zadržao u samom vrhu slavonskog nogometa. Tvrtka je
uspjela sagraditi gledalište i dovoditi vrsne igrače iz drugih
sredina.
Momčad
"Taninpile" iz 1938.godine
Momčad
"Taninpile" iz 1941. godine
NK
"Sloga", 1948. godine
Kao izvjesna protuteža
"Taninpili" 01.08.1926. pod pokroviteljstvom URS-ovog
sindikata održana je osnivačka skupština kluba oko kojeg su se
okupljali pretežito radnici pod nazivom "Proleter" (nakon
1929. klub preuzima ORS) , a u čijem rukovodstvu su se
nalazili:Luka i Marko Dubičanac, Josip Balog, Martin Gita, Martin Ringl i
Karol Fossberg. Nastupali su: Puba Šlubic, Hinko Los, Karol Fossberg,
Martin Gita, Franjo i Nikola Koledić, Stjepan i Franjo Retl, Karol Kvasnička,
Ivo Crnković, Johan Kos, Andrija Adamec, Dragan Pinter, Dušo Pintarić,
Franjo Santin, Josip Pepi Crnković, Andrija Varga i Jure Conjar. Kao
kuriozitet navodimo da jedan od predsjednika ovog kluba, iako je ovaj bio
radnički, bio i lokalni lječnik dr. Ivan Tičak.
Nakon II.
svjetskog rata "Taninpila" mijenja ime u NK "Sloga"
pod kojim nastupa sve do 1965 od kada nosi ime NK "Đurđenovac".
Ova momčad godinama igra jednu od značajnijih uloga u
Slavonsko-Baranjskom nogometu. Klub je okosnicu ekipe imao u izdancima
vlastite škole nogometa, i što iz ovoga proizlazi, zapažene rezultate u
svim uzrasnim kategorijama od kojih su najbitniji oni u kategoriji
seniora. Najbolje rezultate klub postiže u razdoblju između '60-tih i
'80-tih godina kada 5 puta (od toga 3 puta uspješno) nastupa u
kvalifikacijama za ulazak u tada izuzetno jaku Slavonsku
nogometnu zonu (SNZ). U toj su ligi povremeno igrali: "Valpovka"
(Valpovo), "Grafičar", "Metalac", "Olimpija"
i "Lio" (Osijek), "Sloga"(Vukovar),
"Jedinstvo" (Čepin), "Jedinstvo" (D. Miholjac),
"Lokomotiva" i "Dinamo" (Vinkovci),
"Jedinstvo" (Đakovo),"Željezničar" i "BSK"
(Sl. Brod), "Šparta" i "Jadran" (B. Manastir),
"Graničar" (Županja), NK "Proleter" ili
"Lokomotiva" ili NK "Sloga" (Belišće),
"Nafta" (B. Brod), "Radnički" i "Jedinstvo"
(Požega), "Hajduk" (Sijekovac), NK "Darda" (Darda),
NK "Borovo" ili "Sloga" (Borovo), itd. dakle i
neki od današnjih prvoligaša ili drugoligaša. Prve nastupe u SNZ
1961. i još nekoliko godina kasnije obilježili su slijedeći igrači:
L. Varga, A. Lazar, J. Mikola, I. Balat, I. Pleša, K. Zupčić, P.
Sabljak, N. Štetić, P. Knežević, Ž. Čupurdija i drugi, predvođeni
trenerima Đurom Banajem (nekada vrsnim igračem "Taninpile")
i Milanom Škorićem. Postupno u ekipu ulaze i Z. Grubić, D.
Hruba, Ž. Pauzer, Đ. Takač, F. Kores, M. Vukić, N. Čačić, Z. Gašparović,
R. Birštingl, M. Škrnjug, te Čimbura, Kljajić,...
1971.
pod vodstvom Zdravka Lovrića kvalifikacijska utakmica nije urodila
plodom. Nastupali su: Ž. Vuzem, M. Škrnjug, D. Lavrnić, J. Topalović,
D. Matić, Zl. i Z. Majsterić, I. Balog, E. Horvat, A. Bošnjak, Z. Pavlić,
A. Kiralj, Z. Serdar i drugi. Također, neuspješne kvalifikacije za SNZ
bile su i 1976. pod trenerskom palicom ponovno Đure Banaja, a u slijedećem
sastavu: Ž. Vuzem, Zl. Majsterić, A. Domnjak, B. Magaš, D. Orban, J.
Topalović, D. Matić, M. Kukuljević, M. Škrnjug, M. Lavrnić, D. Keceli,
Z. Bulka, M. Amidžić, M. Vuković, i ostali.
Generacija
nogometaša iz 1976. godine
Slijedeći
ulazak u SNZ zbio se 1977. pod vodstvom Ivana Pleše - Šicike
koji je okupio slijedeće igrače: V. Hrnjak, A. Kiralj, M. Vuzem, P.
Lazar, D. Orban, Z. Magaš, A. Domnjak, T. Degač, B. Kosanović, I.
Belančić, Č. Ignjatić, D. Benotić, Zl. Majsterić, M. Kukuljević.
Momčad 1978. također nastupa u SNZ, a vodi je Josip Topalović-Joko.
NK
"Đurđenovac", 1979.
Treći ulazak
u SNZ đurđenovački igrači: D. Paljević, T. Lukavski, Z. Mendroš,
M. Vuzem, B. Kosanović, I. Belančić, D. Benotić, D. Kanđera, Č.
Ignjatić, Z. Škorić, A. Domnjak, Zl. Majsterić, M. Kukuljević, B.
Magaš i B. Knežević bilježe 1980. pod stručnim vodstvom
trenera Topalovića.
Jedna od
posljednjih uspješnih generacija đurđenovačkih nogometaša (slika iz 1980.
godine). U pozadini se vide stare drvene tribine
nogometnog stadiona (srušene prije nekoliko godina), a pod kojima su se nalazile svlačionice i službene
prostorije.
Da su se
tih godina redale sjajne generacije dokaz je i 60-tih godina osnovani klub
"Radnički" (pod vodstvom Oreča i Pruže) čije su boje
uglavnom branili igrači koji nisu bili u prvom planu NK "Đurđenovac".
Zapažene
rezultate klub ostvaruje i u kategoriji juniora, a posebice je značajna
generacija koja je 1987. tek u završnici Kupa Maršala Tita pobjeđena od
tadašnjeg osvajača NK "Osijeka". Pod vodstvom trenera nogometa
Josipa Topalovića, tada prozvanim Piontek prema uzoritom treneru
Danske reprezentacije, nastupali su: D. Čačić, M. Knežević, D.
Pejaković, D. Šimić, M. Mužar, D. Amiđić, M. Papučić, E. Horvat,
A. Slivka, K. Palaček, D. Rigo, ali i Š. Budim, I. Knežević, D. Pavličić,
I. Šarac, Z. Vukić, D. Panđa, I. Stojanović, D. Herbst, koji u samoj završnici
gube pravo nastupa. Kasnija generacija juniora: H. Topalović, M. Horvat,
D. Čikvar, D. Mezak, T. Majsterić, D. Dudjak, T. Gašparović, D. Balog,
D. Serdar i ostali uspjeva zadržati visoki rejting prethodne generacije.
Najuspješnija
juniorska generacija
Također
treba istaknuti izvrsne uspjehe pionirske škole pod vodstvom trenera Zdravka
Grubića-Tube (osvojeno nekoliko prvenstava uzastopce), te nešto
kasnije Zlatka Majsterića-Astona i Željka Vuzema-Baje.
Danas
klub nastupa pod imenom DIK "Đurđenovac" koje nosi od
1994. godine. i natječe se u Županijskoj ligi gdje se u prvom dijelu
sezone uspjeva održati u vrhu tablice. Sada pod vodstvom Ante Domnjaka-Šicera
nastupaju: M. Držajić, I. Knežević, H. Topalović, M. i E. Horvat, D.
Kiralj, Z. Martinović, M. Jurešić, Radačić, Balog, Nekić, Z. Pritišanac, B.
Milinović, Ž. Dumenčić, T. Majsterić, Z. Sertić. Juniore predvodi Ivica Kovač - Kljova, a
pionire Mario Kukuljević - Bambula. Predsjednik kluba je Eduard
Horvat-Kara.
Kroz
prostorije nogometnog kluba prošlo je niz trenera Đ. Banaj, M. i D. Škorić,
Z. Lovrić, P. Kljajić, M. Vlašić, J. Mikola, I. Pleša, J.
Topalović, D. Šarlija, E. Horvat,A. Domnjak, Z. Mandić...ali i niz funkcionara: I. Dusper, M. Petrović, P. Mikinac, S. Skupnjak, D. Gašparović,
F. Poljak, Z. Mravinac, M. Škrnjug, Z. Petrović, A. Bošnjak, J. Pritišanac, M.
Pavlić, D. Pavlić... Treba spomenuti i ljude koji su se brinuli za održavanje
igrališta i opreme: Škorić, Kerenac, Horvat, Plavšić, Hološi, te zadnjih
10-tak godina Dragan Ivanković-Išijas. Mnogi
igrači odlazili su u druge klubove gdje su također uspješno promovirali
đurđenovački nogomet. Prije svih to su: Đ. Banaj ("Honved"
Budimpešta), I. Retl ("Proleter" iz Osijeka), V. Kovačić
("Dinamo" Zagreb i "HSV" Hamburg), R. Škorić
("Zagreb", "Osijek"), Žakula ("Mura" M.
Sobota), Zl. Majsterić (Osijek), Z. Škorić (Šparta" B. Manastir),
A. Domnjak ("Jedinstvo" D. Miholjac), I. Belančić, M.
Vuković, Z. Gazdik ("Valpovka"
Valpovo), H. Topalović ("NAŠK", "Valpovka") i mnogi
drugi.
Začuđujuće
aktivno djeluje danas i veteranska momčad (nekad pod vodstvom V. Herbsta,
te kasnije Z. Majsterića i B. Magaša; igrači: P. Knežević, R.
Malenica, J. Topalović, I. Lulić, E. Horvat, L. Pejaković, A. Bošnjak,
Ž. Vuzem, V. Komloši, Zl. Majsterić, A. Domnjak, D. Pavlić, Z. Hodak,
D. Matić, Č. Ignjatić, P. Lazar, I. Kovač, M. Vinčić, Zv. Hodak, N.
Kljajić, M. Glavurdić...) a posebice je zanimljiv dugogodišnji
tradicionalni susret na samo Silvestrovo u koji se uključuje sve više i
više mlađih igrača. Također, iz klupskih redova proistekla je i uspješna
malonogometna momčad "Plinodom" (pod vodstvom A. Domnjaka
nastupaju H. Topalović, M. i E. Horvat, I. Knežević, Z. Martinović, Z.
Pritišanac, D. Čačić, D. Domnjak, Z. Kragojević, T. Gašparović i T.
Majsterić).
Malonogometna
momčad "Plinodom"
RAZVOJ RUKOMETA U ĐURĐENOVCU
U početku razvoja rukometa u Đurđenovcu, osnovne elemente ove igre
đurđenovčani usvajaju od tadašnjeg nastavnika fizičkog odgoja Mirka
Relca, koji, na žalost, 1951. trajno napušta ovu sredinu i
odlazi u Zagreb. Đurđenovački rukometni klub registriran je 1953.
godine i djelovao je u sklopu društva za tjelesni odgoj "Partizan".
Postojale su ženska i muška rukometna momčad. Prvi igrači bili su
učenici M. Relca, koji su do tada igrali košarku. Košarka se gasi
1953. kada službeno kreće rukomet. Slijedi popis najpoznatijih
rukometnih imena toga doba: I. Anđel, I. Čakalić, K. Zupčić, B.
Katić, I. Makaj, A. Gašparović, A. Cvitanović, J. Panjković, I
Delić, F. Braz, S. Pleša, N. Baričević, N. Turkalj, Z. Mravinac,
I. Ricl. Od rukometašica najviše su se istakle: Eva Nikolić, Evica
Domitrović, Ruža Gazdik, Mirjana Drakulić i Paula Sabljak. Glavni
pokretač stručnog rada bio je Jure Vuković. On pronalazi
nastavnika fizičkog odgoja Antuna Cvitanovića koji u školi
okuplja nove rukometne generacije (zbog izuzetnog sportskog
entuzijazma dobiva nadimak Fis).1957. u Đurđenovcu igra zagrebačka
"Trešnjevka" predvođena trenerom M. Relcem. Ta
prijateljska utakmica odigrala se na travnatom improviziranom igralištu
pred, u ono vrijeme rijetkim, ali i dobro ispunjenim tribinama ispod
kojih su bile svlačionice i službene prostorije. Nesumnjivo najbolji
igrač "Trešnjevke" tada je bio Žarko Jaklinović,
ujedno i reprezentativac bivše države u velikom rukometu. Sportski
radnici Đurđenovca gospoda Jure Vuković, Krešo Milas i Mirko Relac
nude Jaklinoviću i njegovoj supruzi preseljenje u Đurđenovac. Oni
tu ponudu, osjetivši izniman sportski duh Đurđenovca, bezrezervno
prihvaćaju i doseljavaju se već iste godine u Radničku ulicu.
Supruga Mirjana zapošljava se u osnovnoj školi kao profesor
hrvatskog jezika, a Žarko preuzima ženski i muški rukomet. Osniva
se upravni odbor u sastavu: Jure Vuković - predsjednik, te članovi:
Gertruda Vegh, Branko Grosman, Aleksandar Božin, Antun Gašparović,
Ivica Prpić, Antun Cvitanović, Marija Belamarić, Slavko Pleša,
Joco Panjković, Nikola Baričević, Drago Gašparović, Šime Matak i
Dušan Petričević. Jaklinović stvara vrlo snažnu momčad, u tehničkim,
fizičkim i taktičkim elementima superiornu na području Slavonije i
Baranje.
Zlatna generacija
trenera Jaklinovića iz 1958. godine
Spomenuta momčad dolazi na prag
jakog prvoligaškog rukometa bivše Jugoslavije. Trener - igrač
Jaklinović oslanjao se na usluge slijedećih rukometaša: Ivo i Milan
Turkalj, Zvonko Ricl, Ivica Čakalić, Joco Panjković, Ferdo Braz,
Nikola Baričević, Antun Tenjeri, Adolf Hrovat, Ivo Trošelj, Ilija
Delić i Slavko Pleša. Nešto kasnije uključuju se i tada mlađi
igrači: Pavao Barić, Ivan Horvat, Mile Baričević, Antun Turkalj,
Ivan Varga, Slavko Matovina, Ivan Njari, Cole Venus, Ivo Burgund,
Zlatko Heđi, Stjepan Relić, Branko Šarabača, kao i Karoli, Vitner,
Venhardt, Uzelac, Dejanović, Grahovac, Pačarek, Štetić i drugi.
31.01.1959. đurđenovački rukometaši odigravaju trening utakmicu sa
reprezentacijom F. N. R. Jugoslavije u hali Zagrebačkog velesajma i
gube 33:17. U sastavu su bili: Antun i Ivan Turkalj, Žarko Jaklinović,
Zvonko Ricl, Ivica Čakalić, Joco Panjković, Ferdo Braz, Nikola Baričević,
Antun Tenjeri, Adolf Hrovat, Ilija Delić i Ivan Trošelj. Jaklinović
paralelno trenira i vrlo jaku žensku momčad sa slijedećim
djevojkama na raspolaganju: Mira Jurišić, Vesna Čanda, Bernarda Čakalić,
Mirjana Jaklinović, Ivanka Njari, Slavica Baričević, Elvira i
Brigita Starčević, Anica Kuća, Nada i Štefica Kurtanjek, Đurđa
Trošelj, Nada Pavlović i Ruža Potnešil. 70-tih godina rukomet
se igra na asfaltiranim igralištima, na kojima većina klubova II.
hrvatske lige igra još i danas zbog nerješenog pitanja sportske
dvorane. Za RK "Đurđenovac" tada nastupaju: Barić, Relić,
Serdar, Lasinger, Potnešil, Šarabača, Farkaš, Banović, Moržan,
Krulić, Keleminac, Galović, Majsterić, Grubač, Heđi, Jurčević,
Bulatović i ostali. Sve to vrijeme u neprekidnoj koordinaciji s
klubom predano radi prof. Željko Holer. U 10-tak godina uspjeva
odgojiti tri generacije rukometaša od kojih neki nastupaju još i
danas, dok su se drugi posvetili vođenju kluba. Pošto se zadnje
spomenuta generacija iz ekonomskih i političkih razloga brzo počinje
rasipati, na scenu stupa prva "Holerova" generacija. Igrače
koji su ostali u klubu preuzimaju treneri Nikola Baričević i Pavao
Barić. Ta momčad ulazi u Hrvatsku ligu - istok, u kojoj su tada
igrale osječke momčadi "Elektra" i "Metalac", te
"Borovo", "Đakovo", "Požega", "Županja",
"Vinkovci", "Slatina", "Novska",
"Slavonski brod" i dr. Đurđenovačku momčad sačinjavali
su slijedeći igrači: Z. Moržan, Ž. Serdar, Ž. Lasinger, Š.
Topalović, I. Barjaktarić, Z. Blaško, M. Grdić, V. Runje, I. Farkaš,
J. Sabljak, S. Blažeković, P. Stipandić, I. Maturanac, R. i D. Žigić,
K. Đimoti, I. Kovač, Ž. Tomašić i dr.
80-tih godina u kombinaciji sa
tom generacijom nastupali su i igrači iz kadeta koje je vodio Joco
Panjković (D. Barić, Dr. i Da. Barićević, B. Vlatković, D. Špehar,
T. Pipek, F. Vojković, Ž. Babić, Z. Pleša, S. Braz, Z. Mikola, Z.
Gazdik, I. Poljak, S. Oreč, G. Hribar, D. Matoš, Z. Čačić, S.
Petrović, G. Pejaković, D. Tiban, M. Pepelko, T. Tolnaj...).
Najaktivniji članovi uprave bili su: N. Baričević, S. Pleša, P.
Barić, Lj. Buha, F. Braz, J. Panjković, S. Plahinek, I. Zupčić, B.
Božin, Z. Farkaš, I. Perković, J. Lovaković, T. Pipek, rukovoditelji i direktori DIK-a Đurđenovac I.
Dusper i P. Knežević, te I. Bonić, koji je prošao sve
funkcije od tajnika do predsjednika, a bez kojeg je rad uprave u to
vrijeme bio gotovo nezamisliv. Sam kraj 80-tih nudi generaciju od koje
je većina igrača još uvijek aktivna (D. Matoš, D. Delić, T. i Z.
Ugljanac, A. Karoli, D. Hulak, S. Janeš, M. Papučić, R. Ostrun, D. Vidaković,
T. Topalović, K. Koljđeraj, R. Knežić, D. Brus, D. Bužonja i
dr.)...Danas se RK Đurđenovac natječe u II. hrvatskoj ligi i
radi na podmlađivanju kadra (treneri su D. Tiban i Z.
Ugljanac), ali još uvijek nema elementarni uvjet za viši rang
natjecanja - sportsku dvoranu..
Postoji i vrlo je aktivna veteranska
momčad koju sačinjavaju bivši igrači stariji od 35 godina, ali i
nekoliko mlađih (trener-igrač I. Barjaktarić, B. Vlatković, Ž. Lekić,
M. Grdić, T. Pipek, D. Baričević, I. Farkaš, J. Sabljak, Ž. Blaško,
R. Ostrun, D. Matoš, A. Karoli, V. Runje, I. Poljak, Z. Gazdik, Z Mikola,
Ž. Serdar, Š. Topalović...).
NAJVEĆI
USPJESI ĐURĐENOVAČKOG RUKOMETA:
-
Bez konkurencije najbolji u Slavoniji i Baranji 1959., 1960. i
1961. kada se u 3 navrata igraju kvalifikacije za ulazak u I.
jugoslavensku rukometnu ligu (ulazile su bogatije momčadi).
-
1959. đurđenovčki rukometaši igraju u polufinalu Kupa
Maršala Tita protiv bjelovarskog "Partizana" (momčadi koja
kasnije harala Europom) i gube rezultatom 20:18.
-
1961. đurđenovčani su opet u polufinalu Kupa; ovaj
puta gube od slovenskog Trbovlja.
-
O snazi tadašnjeg rukometa dovoljno svjedoči i činjenica da je u to
vrijeme često u Đurđenovcu u sklopu priprema za velika natjecanja
nastupala reprezentacija bivše države.Trener Đurđenovca (ujedno i
igrač) u vrijeme najvećih uspjeha đurđenovačkog rukometa bio je
prokušani Žarko Jaklinović, kasnije trener ženske rukometne
reprezentacije Jugoslavije, danas stanovnik Zagreba.
-
1981. RK "Đurđenovac" nastupa u Jedinstvenoj
hrvatskoj ligi zajedno sa momčadima iz Varaždina, Đakova,
Splita, Umaga, Osijeka, Dubrovnika, Senja, Crikvenice, Karlovca,
Samobora i Kaštela.
Generacija
rukometaša na ulasku u tadašnju Republičku ligu- ISTOK
-
Zadnji veći uspjeh đurđenovački rukometaši bilježe 1982.,
kada u zagrebačkoj "Kutiji šibica" gube polufinale Kupa
Hrvatske od momčadi Zagreb-Vijadukta rezultatom 31:19 (15:13). Đurđenovac
je nastupio u sastavu: Hečimović, Baričević, Barjaktarić, Runje,
Lavrnić, Mikola, Sabljak, Farkaš, Stipandić, Grdić, Blažeković i
Maturanac.
Rukometaši,
generacija 1982.
-
Od
zanimljivosti vezanih za đurđenovački rukomet napomenimo da je
velikan hrvatskog, ali i svjetskog sporta internacionalac Hrvoje
Horvat svoju prvu službenu utakmicu odigrao baš u Đurđenovcu.
Đurđenovac je i sam dao nekoliko državnih reprezentativaca: Antun
Turkalj (kasnije igrač Rudara iz Trbovlja), Ivan Horvat
(kasnije vrsni igrač Krivaje iz Zavidovića), Žarko Jaklinović
(ranije igrač Trešnjevke iz Zagreba) i dr.), ali i niz vrsnih
igrača kojih se ne bi postidjela niti jedna rukometna momčad.
Treba istaći da se đurđenovački rukomet kroz povijest uvijek
oslanjao na vlastite igrače. Tek rijetko su se u sastavu pojavljivali
"došljaci". Neki od njih ipak su ostavili značajniji trag.
Prije svih, to su: Jurčević, Bulatović, Poznić, Lavrnić, Knežević
i Filipović.
U
Đurđenovcu se među prvim mjestima u Slavoniji, pored nogometa i
rukometa, igrala košarka, tenis, stolni tenis, odbojka, kuglanje,
bočanje, hokej na travi, itd.
Sudionici turnira u
"basketu" , 1992. godine
Dugi niz godina uspješno
je djelovao jedan od rijetkih atletskih
klubova na ovom području “Atletski Klub Slavonija”
s nizom sportskih aktivnosti.
U
poslijeratnim godinama prilično uspješno djelovalo je sportsko
rekreativno društvo “Partizan” kao okosnica svega što se
u sportu i oko njega dešavalo.
Rekreacija za žene u
staroj sportskoj dvorani
Šah
u Đurđenovac donose krajem 19. stoljeća činovnici drvne
industrije. Igrao
se u činovničkoj knjižnici
(tzv. "Kasino"). Kada je 1921. izgrađen Radnički dom u
njemu se otvara knjižnica u kojoj se masovnije počinje igrati ova
igra. Po završetku II. svjetskog rata organizira se u Slavoniji šahovska
liga kojoj pristupaju i đurđenovački šahisti. U to vrijeme
natjecalo se ekipno i pojedinačno, a šahiste su vodili i
organizirali učitelji mjesne škole. Oni su radili i sa mladim šahistima,
od kojih se kasnije ističu Mirko Matoš, Andrija Runje i Želimir
Cako. Matoš i Cako, uz Karla Gremana, Đuru Čoboja, Zvonka Falamića
i Đuru Galičića 1957. preuzimaju rukovođenje šahovskim klubom
dobivši prostor u Vili za treninge i nastupe u ligi Slavonije i
Baranje. Nastavlja se raditi sa mlađim uzrastima, a u klub se uključuju
i žene jer se natjecateljska momčad morala sastojati od 6 seniora, 2
ženske osobe i 2 juniora. Početkom
1962. klubu se priključuje i Mile Mikulić, koji će 10-tak
godina kasnije postati predsjednikom. On je vjerojatno jedan od
najzaslužnijih ljudi za afirmaciju đurđenovačkog šaha. Između
1960. i 1970. Šahovski klub odgaja više mladića, od kojih najveći
domet postiže Hrvoje Dusper osvajanjem titule FIDE
MAJSTORA. Šahisti
Đurđenovca svojim vlastitim sredstvima (organizacijom tombole i uz
veliku angažiranost članova Mile Mikulića, Želimira Cake i Zdravka
Tucakovića) i novčanom potporom donatora 1981. izgradili su Šahovski
dom (gradnja trajala 3 godine) veličine 18*12m, s dvoranom u
prizemlju 144m2, i s potkrovljem za školu šaha veličine
96m2 i sobom za sastanke i suvenire veličine 48m2,
holom, sanitarnim čvorom i stepeništem, u to vrijeme jedan od ljepših
u bivšoj državi.
Naime, tako veliki i krasno uređeni oređeni objekt namjenjen isključivo
igranju šaha nije posjedovao nitko u Srednjoj Europi. Naravno, ovakvi
uvjeti pridonose još većem interesu đurđenovčana za šahom. Tih
godina momčad se uspješno natjecala u I. ligi Slavonije i Baranje, a
započinje i redovito djelovanje šahovske škole početnika,
naprednijih kadeta i juniora.
Školu
šaha u početku vodi šahovski instruktor Stjepan Muhvić, nakon
njega Ivica Aman, te potom Josip Lijić, koji je vodi još i danas.
Najveći uspjeh zabilježen je 1983. godine na kup natjecanju
Slavonije i Baranje kada momčad u sastavu Novaković, Dusper, Muhvić
i Cajzler osvaja 1. mjesto i time se plasira na finale kupa Hrvatske,
gdje između 12 momčadi osvaja dobro 7. mjesto.
Šahovska
škola neprestano stvara uspješne kadete i juniore. Koncem 80-tih
godina posebito se ističu brat i sestra Ćaleta. Damir osvaja
titulu majstorskog kandidata, a Katarina odnosi 1. mjesto na kadetskom
prvenstvu Hrvatske zbog čega odlazi na svjetsko prvenstvo
(olimpijadu) u Brazil gdje također bilježi dobar rezultat. Nadalje,
u 90-tim godinama u vrhu hrvatskog šaha u kadetskoj i juniorskoj
konkurenciji su Goran Zakanji i Robert Aleksić, te Tanja Tratnjak,
koja 1996. godine osvaja 3. mjesto na juniorskom prvenstvu Republike
Hrvatske.
Danas
momčad Šahovskog društva "Đurđenovac" nastupa u IV. šahovskoj
ligi RH, te u jesenskom dijelu prvenstva osvaja 2. mjesto...
Suvremena 4-stazna
kuglana sa svim pratećim sportskim objektima
Kuglački klub
"Đurđenovac" reanimiran je u jesen 1987. Iste
godine sudjeluje u redovitom natjecanju, osvaja 1. mjesto i plasira se
u viši rang. 1994. u klubu započinje sa radom škola kuglanja za mlađe
kategorije. 1996. Klub prvi put nastupa na kadetskom prvenstvu
Hrvatske (momčad osvaja 11. mjesto). Slijedeći nastup na spomenutom
prvenstvu zabilježen je 1998. godine (7. mjesto). Treći nastup
bio je najuspješniji do tada. Momčad osvaja 1. mjesto i ruši
hrvatski rekord u broju srušenih čunjeva. Iste godine
osvojeno je i 4. mjesto u parovima (Matko Bulka-Dalibor Bodiš), te 3.
mjesto u pojedinačnoj konkurenciji (Igor Šarkezi).Četvrto kadetsko
prvenstvo bit će zlatnim slovima zabilježeno u anale đurđenovačkog
sporta. Postignut je najveći uspjeh u povijesti Kuglačkog kluba: momčad
kadeta po drugi put osvaja 1. mjesto,u pojedinačnoj
konkurenciji Matko Bulka postaje prvak Hrvatske pojedinačno, a
par Matko Bulka-Davor Rončević postaje prvacima Hrvatske, dok
braća Ivan i Dejan Runje odnose 3. mjesto. 2000. godine održava se
Svjetsko prvenstvo u kuglanju za kadete. Na adresu kuglačkog kluba iz
Đurđenovca dolazi poziv trojici igrača (Matko Bulka, Davor Rončević
i Igor Šarkezi) za izborno natjecanje, gdje su se od 12 pozvanih
trebala odabrati petorica. Sva trojica uspjevaju se plasirati među
prvih 5 (no selektor poziva samo prvu dvojicu (?!)), a tom prigodom
Bulka ruši rekord Hrvatske sa 515 srušenih čunjeva u 100
hitaca. Na Svjetskom prvenstvu Matko Bulka i Davor Rončević najbolji
su igrači reprezentacije koja odnosi odlično 3. mjesto. Matko Bulka
već po običaju ruši rekord - ovaj puta svjetski (512
čunjeva iz 100 hitaca).2000. godine kadeti KK "Đurđenovac"
nastupaju na državnom prvenstvu Hrvatske, ali ovaj put u konkurenciji
juniora. Svejedno, osvajaju izvrsno 3. mjesto. Istom prilikom par
Matko Bulka i Davor Rončević također odnosi 3. mjesto. Valja
istaknuti da su svi ovi rezultati ostvareni pod vodstvom nekoliko
izuzetnih entuzijasta, koji treniraju ove mladiće i uspjevaju
ishoditi sva potrebita materijalna sredstva. Prije svih, to su
gospoda: Zlatko Ostović i legenda đurđenovačkog kuglanja Drago
Keceli, ali i Josip Čapo, Marin i Ivan Trošelj i drugi.
Poznati
“Đurđenovački maraton” koji se trčao od Đurđenovca
do Našica i natrag redovito je znao okupiti istinske reprezentante
tog sporta (Frano Mihalić, Mirko Vindiš, itd.), ali i niz tadašnjih
rekreativaca iz šireg našičkog područja.
Nekoliko puta ovaj maraton otvarali su istaknuti sportaši
među kojima je proslavljeni hrvatski olimpijac, nažalost nedavno
preminuli Matija Ljubek.
U
današnje vrijeme, ponajviše zbog nedostatka materijalnih sredstava,
a djelomice i zbog gubitka interesa za sportom tijekom ratnih godina,
đurđenovački sport nije na razini uspjeha prijašnjih generacija.
Međutim,
raduju rezultati mladih đurđenovačkih kuglača - u prvom redu
dvojice hrvatskih reprezentativaca koji
se mogu pohvaliti I. mjestom u jakoj državnoj konkurenciji kadeta
(pojedinačno i ekipno). Treba naglasiti da u Đurđenovcu trenutačno
živi i svjetski kadetski rekorder po broju srušenih čunjeva na
nedavno održanom svjetskom prvenstvu.
U
novije vrijeme se oko đurđenovačkog sporta počinje okupljati čitav
niz nadarenih sportaša. Isto tako ponovno se budi interes za rukomet
koji se ove godine ponovno vraća u drugoligaške okvire…
Đurđenovački
nogometaši iznova nižu pobjede u županijskoj ligi…
(U IZRADI)
|
